ponedjeljak, 21.11.2011.
20.11.2011.
Još jedna od onih noći gdje ne spavam. A svjetla su pogašena. Okružena svijetom koji guši lažima i licemjerstvom. Kao u izlogu, uvijek nasmijana. Kad se ugase svjetla, ugasim i osmijeh. Ne mogu zaspati, ne mogu sanjati lijepe snove. A toliko je razloga za lijepe snove. Brine me to. Želim natrag lijepe snove.Želim svoje sanje natrag ! Toliko lijepe da se ujutro ne želim probuditi. Kao nekad. Na kojem dijelu puta sam izgubila snove ? Na kojem dijelu puta sam naučila tješiti druge, a za sebe ne pronalaziti utjehu ? Uvijek se zapravo sve vrati na ljubav. Na to koliko je teško spoznati da je nema. Čak i u tišini u kojoj odzvanja samo moje udaranje po tipkovnici, čak i u ovom toplom mraku. Da, ovaj mrak je topao. Prijateljski. Želi da zaspem. Možda i hoću. Ali noćas još ne. Toliko je briga. Hoću li dobiti ovaj posao, hoću li ostati u bijegu od same sebe i nastaviti se uvjeravati da manje boli kad si daleko ? Hoće li politika još jednom pokazati svoje lice...i biti neispravna, hoću li poželjeti pobjeći još dalje? I kakav je to bijeg kada se čovjek mora nakon nekoliko mjeseci vratiti. Da li sam time samo samoj sebi dokazala da gdje god bila jednako boli. Zapravo nisam ništa dokazala, ni sebi ni ikome drugome. Volim ovaj mrak. Dopušta mi da sortiram misli. Da pronađem snagu za još jedan novi dan pun osmijeha. A ono što nitko ne zna je da sam ja najsretnija kad se ne smijem. Kad sjedim u parku, a jesensko sunce iskušava pjegice na mom licu, kad se utopim u bojama zalaska sunca nad sjevernim Jadranom, kad sam ležala na njegovim ramenima, kad sam dio neke veće sreće, koja se smije za mene. Davno je to bilo. Sad se ipak moram smijati sama za sebe. I uvjerati se da sam sretna. Ponekad i jesam. Obitelj je divan osjećaj. Prijatelji ? Nekako sumnjam u prijateljstva. Više su to ljudi za koje se vežeš kroz život, dođu, odu, neki su tu duže, neki manje. Nema tu povjerenja iz knjiga i serija. Seks i grad ne postoji, cure. Carrie ne završi sa Facom. Sve je to dobar marketinški trik, kao što je netko primjetio. Adele je puno bliže istini, i zbog toga se uspijem nasmijati svaki dan ovih nekoliko zadnjih godina, jer pronaću ću nekog nalik njemu. Neću više biti dio veće sreće. Ali jednom se neće više biti teško smijati i manje će boljeti. Biti će tu netko sa mnom. A on će biti s njom.
